Manastir Svete Petke u Izvoru kod Paraćina je nastao u drugoj polovini 14. veka, najverovatnije kao zadužbina nekog od tzv. monaha Sinaita.
Prvobitna crkva, trolisne osnove, bila je najveća u tom kraju posle onih u Ravanici i Sisojevcu, ali je svoj današnji izgled, u većoj meri, dobila tokom prve polovine 18. veka.
Delimični radovi na crkvi su obavljeni osamdesetih godina 20. veka i obuhvatili su krov, fasadu, kupole i kapelicu manastirske crkve.
Manastir je danas aktivan ženski manastir i pripada eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve. U njegovom sklopu, danas funkcioniše i bolnica, za smeštaj osoba ometenih u razvoju. Manastir Svete Petke se nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja, u sklopu zaštićene spomeničke celine Petruška oblast.
Prema predanju, na mestu gde je danas manastir Svete Petke, na reci Grzi, u selu Izvor kod Paraćina, postojao je u srednjem veku, manastir ili crkva i to pre 1398. godine. Naime sačuvano je predanje o tome da je ovaj kraj oko sela Izvor i manastira Sv. Petke, bio u davnoj prošlosti živ centar verskog, isposničkog života, i da se u dubravama blizu današnjeg manastira Sv. Petke, koji se tada tako nije zvao, podvizavao jedan od poznatih nam isposnika-sinajita, da je tu umro i sahranjen u već postojeću crkvu.
Postoji više izvora o nastanku crkve i manastira Svete Petke. Po jednom izvoru, ali i narodnom predanju crkva manastira Svete Petke je iz XIII veka i zadužbina je kralja Milutina, podignuta između 1271. – 1321. godine. Manastir je opet, po svemu sudeći zadužbina Musića Stevana, sestrića kneza Lazara. On ga je podigao verovatno u vreme kada je posle Kosovske bitke njegov brat od ujaka despot Stevan Visoki dizao manastir Manasiju. Musići vode poreklo iz sela Izvor, u kome je i manastir, a kao prilog ovoj tvrdnji uzima se i činjenica da je krsna slava njihovih direktnih potomaka Prepodobna – mučenica Sv. Petka – Paraskeva, piše svetapetkaizvor.com.
Po drugom izvoru manastir je nastao i dobio ime, za vreme vladavine pobožne knjeginje Milice, odmah posle Kosovskog boja. Godine 1398. knjeginja Milica je putovala u Carigrad kod svog zeta sultana Bajazita, da bi pravdala svoga sina Stevana Visokog od kleveta kojima je bio obasut od protivnika i tom prilikom izmolila od Bajazita da joj da i mošti Prepodobne Paraskeve, da ih iz Vidina prenese u Srbiju, ponudivši mu u zamenu za njih sve svoje imanje, nakit i dragocenosti. Sultan je pohvalivši njeno usrđe, dao svoje odobrenje.
Po dolasku u Srbiju mošti Prepodobne Sv. Petke počivale su u selu Izvor, na putu preko Čestobrodice, do Ljubostinje, zadužbine knjeginje Milice koja u to vreme još nije bila završena. Manastir je doživeo teška razaranja za vreme vladavine sultana Muse 1413. godine. Tada je po predanju porušen ne samo manastir Sv. Petka, već je zatrpan i izvor lekovite vode ispod njega, da se ne bi vernici Srbi, tu okupljali oko svete vode.
Voda je, kasnije s Božjim blagoslovom, počela izvirati u podnožju brda na kome je crkva, tamo gde i sad izvire. Tako se i da objasniti činjenica da je svako obnavljanje manastira, pošto je bio rušen do temelja, uzimano kao – podizanje manastira. Crkva je više puta rušena u srednjem veku, da bi joj se u XV i XVI veku izgubio svaki trag. Prema izveštaju mitropolita srpskog Mihaila manastir Sv. Petke Izvorske podignut je 1767. godine od «tvrdog materijala».
Dalju istoriju manastira sve do 1922. kada je obnovljena braničevska eparhija možemo pratiti samo iz privatnih zapisa vernika i priložnika. Sredinom 1942. godine u vihoru II svetskog rata, igumanija Jefimija sa delom svog sestrinstva (46 sestara), pošto su od Mađara proterani iz manastira Kovilj u Bačkoj, dolazi u manastir Svete Petke u Izvor. Tada odlukom episkopa braničevskog dr. Venijamina, člana Svetog Arhijerejskog Sinoda, manastir Sv. Petke Izvorske postaje opštežiteljni ženski manastir, gde je još 1941. godine smešteno tridesetoro izbeglica čija ishrana i staranje o njima pada na teret samog manastira.
Od 1946. godine manastir Sv. Petka Izvorska sa manastirom Ravanicom ima zajedničko nastojateljstvo. Od tog vremena oba su manastira nastavila živeti i dalje po svim strogostima istog monaškog pravila, razvijati i negovati istu pobožnost. Zbog svoje specifičnosti tj. zbog preuzimanja Doma defektne ženske dece i nege te bolesne i mentalno nerazvijene dece, manastir Sv. Petke, sve do naših dana, ostao je svetao i uzvišen primer samopregora i hrišćanske ljubavi.
Ukoliko putujete Čestobrodicom i imate vremena, obavezno obiđite ovaj manastir koji oslikava srpsku istoriju vekovima, u čijem sastavu i danas postoji izvor sa lekovitom manastirskom vodom.